"Često me pitaju što je sve potrebno za jednu staklenku meda. Odgovor nije u broju sati ili u strojevima. Odgovor je na ovoj slici. U ovom okviru. U savršenoj organizaciji tisuća bića koja rade kao jedno."
Ovo što vidite je srce košnice. Svaka pčela na ovom okviru ima svoj zadatak. Neke su tek stigle s paše, a noge su im prekrivene grudicama peluda različitih boja – dokaz njihove posjete stotinama cvjetova. Druge pažljivo skladište nektar u saće, dok treće lepezanjem krilima održavaju idealnu temperaturu i vlažnost. To je simfonija zujanja, mirisa voska i cvjetnog nektara koja se ne može opisati, već samo doživjeti.
Partnerstvo, ne vlasništvo
Moj dan kao pčelara ne počinje s ciljem da uzmem, već da provjerim je li sve u redu. Je li zajednica zdrava? Ima li matica dovoljno prostora za polaganje jaja? Prijeti li im neka opasnost? Pčelar nije vlasnik pčela. On je njihov partner, čuvar i prvi suborac protiv svih izazova.
"Kada med uzimamo iz košnice, mi zapravo uzimamo samo višak koji su one vrijedno stvorile. To je njihova nagrada za našu brigu, a naša odgovornost je da taj dar prenesemo u staklenku u njegovom najčišćem obliku."
Od okvira do staklenke
Kada dođe vrijeme za vrcanje, proces je jednako pažljiv. Ne koristimo visoke temperature koje bi uništile dragocjene enzime. Svaki pokret je smišljen da sačuva ono što vidite na slici – netaknutu prirodu i esenciju tisuća cvjetova, pretočenu u gusto, zlatno savršenstvo.
Zato, kada sljedeći put otvorite staklenku našeg meda, sjetite se ove slike. Sjetite se da u rukama ne držite samo proizvod, već dio prirode, dio našeg truda i beskrajnu ljubav prema ovim čudesnim bićima.